Neuropsihologijska procjena  veže se za dijagnostiku  i plan kognitivne rehabilitacije osoba s različitim tipovima mozgovnih oštećenja. Oštećenje odnosno deterioracija kognitivnih (spoznajnih) funkcija osim vrste povrede ili oštećenja mozga  pod utjecajem je i  različitih drugih čimbenika poput dobi i obrazovanja osobe, kao i njezinih inicijalnih kognitivnih kapaciteta. 

Kako starimo, tako nam sve veći problem mogu predstavljati smetnje pamćenja koje su u pravilu to veće što smo stariji. Demencija je kronično mozgovono oštećenje obično vezano uz dob veću od 55 godina. Kognitivna deterioracija tog stupnja nastaje zbog čimbenika različite etiologije-  kronične krvožilne simptomatike, uslijed dugotrajnih metaboličkih bolesti, različitih vrsta mozgovnih povreda, epilepsije, alkoholizma, i slično. 

Apnejički sindrom vezan je također uz značajna oštećenja mnestičkih funkcija.

U javnosti je uvriježeno mišljenje da ako jako zaboravljamo – “imamo demenciju”. Takvo mišljenje može biti točno, a naročito se veže uz neke vrste velikog kognitivnog poremećaja/demencije, poput Alzheimerove demencije, gdje od samih početaka bolesti postoje značajne smetnje pamćenja, koje ujedno čine i osnovnu značajku bolesti. 

No, demenciju čini sklop neurokognitivnog postignuća koji  se sastoji od znatno većeg broja informacija osim one o učinkovitosti  samog pamćenja. Osim procjene mnestičkih sposobnosti, ispitivanje demencije uključuje i procjenu  drugih kognitivnih funkcija poput pažnje, radnog pamćenja, jezika, izvršnih/egzekutivnih funkcija, planiranja, zaključivanja, apstraktnog mišljenja, odgođenog dosjećanja, vizuo-spacijalnih sposobnosti, te svakodnevnog funkcioniranja. 

Osnovni cilj svake  neuropsihologijske procjene jest utvrditi uzrok i prirodu sniženih rezultata na bateriji neuropsihologijskih testova. 

Shodno tome, posebno izabranim neuropsihologijskim ispitima, kojima se vrši postupak procjene  nazvan neurokognitivno testiranje, pokušavamo utvrditi najvjerojatniji uzrok kognitivnih oštećenja preko tzv. neurokognitivnih profila. 

Jednostavnije  rečeno, pokušavamo utvrditi najvjerojatniju vrstu demencije. Osim velikog kognitivnog poremećaj (demencije), moguće je registrirati i manje  izraženu kognitivnu deterioraciju u sklopu različitih tipova MCI poremećaja.  Konačna dijagnoza donosi se integracijom podataka iz različitih izvora- specijalističkog pregleda,  neurokognitivnog testiranja, slikovnih prikaza mozga, te specifičnih laboratorijskih nalaza i markera. 

Ukoliko ste upućeni na neurokognitivno testiranje, patite li od izraženog zaboravljanja, imate li kronične zdravstvene tegobe koje su dovele do kognitivnih teškoća, obratite nam se s povjerenjem.