Nesanica (insomnia) je subjektivna percepcija nedostatne kvalitete i kvantitete spavanja te je najčešći poremećaj spavanja, stoga je vrlo važno prepoznati koji su simptomi nesanice prisutni te pravovremeno započeti liječenje. Promijenjena kvaliteta spavanja može se očitovati: problemima usnivanja (produljenom latencom usnivanja), ranim jutarnjim buđenjima, učestalim buđenjima noću (fragmentiranim, diskontinuiranim spavanjem) i jutarnjim umorom, ili kombinacijom navedenog.
Potreba za spavanjem varira od pojedinca do pojedinca, a poremećaj duljine, tj. kvantitetu spavanja, određujemo prema individualnim potrebama. Nesanice su češće u žena i u osoba starije životne dobi.
Prema duljini trajanja nesanice (insomnie) dijelimo na:
- privremene ili tranzitorne; u trajanju od nekoliko dana do tjedan dana, obično su vezane uz stresne situacije ili promjenu vremenskih zona
- nesanice kraćeg trajanja; traju do 3 tjedna. Nazivaju se još i akutne nesanice, za razliku od onih koje traju i do nekoliko mjeseci, tzv. kroničnih nesanica
- kronične nesanice označavamo kao tvrdokorne ili rezistentne nesanice; traju i do nekoliko mjeseci. Prema epidemiološkim istraživanjima učestalost takvih nesanica je 3 – 4 % u populaciji.
Primarne i sekundarne nesanice
Prema etiologiji, odnosno uzroku nastanka, nesanice dijelimo na primarne i sekundarne.
Primarne nesanice idiopatske su nesanice, nesanice uzrokovane smjenskim radom te nesanice nazvane missperception of sleep (pogrešna percepcija spavanja).
Sekundarne nesanice uvjetovane su nizom drugih stanja: medicinskim problemima, zlouporabom lijekova i alkohola te psihijatrijskim poremećajima.
Uska povezanost psihičkih smetnji i nesanice očituje se u tome što je nesanica integralni dio niza psihičkih poremećaja, kod nekih i vodeći simptom. Nesanica duljeg trajanja trajanja rezultirat će razvojem anksiozno – depresivnih stanja.
Posebno treba izdvojiti RLS (Restless Leg Syndrome), odnosno sindrom nemirnih nogu, koji se relativno često javlja, a uvjetovan je medicinskim stanjima te rezultira fragmentacijom spavanja.
Nesanica (insomnia): Simptomi i liječenje nesanice
Posljedice nesanice mnogostruke su; sve izraženiji dnevni umor, a posljedica je niža razina funkcioniranja u u svim sferama svakodnevnog života:
- opća psihomotorna usporenost, emocionalna labilnost, pojačana iritabilnost, nizak prag tolerancije, frustracija može uzrokovati narušavanje obiteljskih i širih socijalnih i relacija
- smetnje pamćenja, koncentracije, pažnje, slabiji radni učinak i smetnje učenja
- oslabljeni refleksi – veći rizik prometnih udesa
- osobe s dugogodišnjom nesanicom često imaju povišen krvni tlak te sukladno tome i rizik vaskularnih incidenata, što upućuje da osobe s insomnijom kraće žive, iako taj odnos nije tako jasan kao u drugih poremećaja spavanja (npr. sindrom apneje u spavanju).
Terapija nesanice (insomnie) može biti nemedikamentozna i medikamentozna, sukladno uzroku i trajanju nesanice. Uz higijenu spavanja, u nemedikamentozne metode spadaju bihevioralne-kognitivne tehnike, a primjenjuju se u osoba s idiopatskom nesanicom.
Najčešće primjenjivani medikamenti su psihofarmaci iz reda benzodiazepina, ali se mogu primjenjivati i antidepresivi, u kraćem periodu antihistaminici i antipsihotici u manjim dozama.
Liječenje kroničnih nesanica
Liječenje akutne nesanice ne predstavlja veći medicinski problem, dok liječenje kroničnih nesanica zahtijeva somnološku obradu odnosno dijagnostičku obradu u predviđenim medicinskim ustanovama. Somnološka obrada uključuje ciljanu anamnezu spavanja (uz informacije o nasljednim činiocima u tom smislu) i cjelonoćnu polisomnografsku obradu kojom se može izdiferencirati vrsta nesanice te sukladno tome odrediti liječenje.